Čovjek može da se zanese,da želi više,da zbog jedne noći sjaja propadne.
Gi De Mopasan nam u svojoj priči „Ogrlica“upravo govori o tome.
Lozel, žena pisara u prosvjeti, kupila je skupu haljinu i pozajmila od gospođe Forestije nakit koji joj je odlično pristajao. Na balu je izgledala divno,mnoge žene su poželjele da izgledaju kao ona, ali kako je čovjek nepažljiv i kako se brzo zanese,t ako i gospođa Lozel ponesena pogledima koji su bili upereni u nju, ne osvrćući se na ogrlicu, ona ju je izgubila. Tražila ju je svuda, misleći da je jako skupa.
sastav o pripovjetci ogrlica gi de mopasanU takvim bezizlaznim situacijama potrebno je da imamo podršku voljenih osoba.Loazel je podržao njen muž, koji je svoju ljubav i odanost pokazao tako što je sebe izložio opasnosti pozajmljivajući novac od svakojakih kamataša, samo da bi kupili ogrlicu.Tako nakon 10 godina, kad se sve završilo ,kada su otplaćeni svi dugovi, Lozel obučena kao prosta žena ,šetajući Jelisejskim poljima srijeće svoju staru poznanicu gospođu Forestije i odlučuje da joj sve ispriča. Forestije nije mogla vjerovati i reče joj da je kobna ogrlica bila lažna i da je koštala svega petsto franaka, a ne trideset i šest hiljada, te da je svog muža uvalila u dugove, u smrtnu opasnost zbog lažnog sjaja.
Gi De Mopasan je ovom pripovijetkom pokazao kako naivnost i želja za sjajem mogu dovesti do propasti porodice za dugi niz godina, a za neke i vječno. Povratak starom životu nakon propadanja veoma se teško (po)vratiti , pa je pouka ovog velikana da smo vrijedni onoliko koliko sami sebe vrednujemo, bez lažnih ukrasa, bilo da su naši ili posuđeni.

Esej o priči Ogrlica – Gi de Mopasan
4 (80%) 4 votes